Moja trudnoća
utorak, 09.05.2006.
Malena ima već skoro mjesec dana :)
Kao friška mama nikako napisati koju riječ. Malena moja raste na očigled Čitam po forumima neke moje poznanice s kojima sam djelila iskustva kroz trudnoću i većina nas je rodila. Gledam da većinu muči mastitis.  Ja da pokucam u drvo, uopće nisam ni probala što je to mastitis, kako moja Ellica vuče kao velika, pa grude se ni ne uspiju napravit.Inače, kao da malo manje bljucka zadnja dva dana, i to me jako razveselilo!!! Nije imala stolicu neka dva dana, pa me malo to mučilo, ali sam pročitala na mama-mami da kod dojene djece (čitaj -novorođenčadi) stolica može izostati i do 14 dana!!!! To me je jako iznenadilo!!! Ali na svu sreću ipak je imala stolicu danas  Ja iskreno ne mogu vjerovati da za 3 dana je mjesec dana kako sam rodila Manuellu! U ponedeljak idemo na prvi sistematski Zadnji puta kada smo je vagali (sa njezina 2.5 tjedna) imala je 3.400gr. Mislim da bi sada već mogla imati hladno oko 4 i nešto kila. Osjećam da mi je postala fanj teška na rukama Sada ju malo muči što se naguta puno zraka dok papa, kada papa halapljivo, pa se zna probudit nakon što zaspe već nakon sat i pol, te tada traži ciku. Pa sada računajte koliko puta dnevno jede kada je na ciki svakih sat i pol.  Glavicu već na veliko drži sama, čak neki dan dok je bila na trbušćiću (masirali smo ju) se propela na rukice i jednu ruku je digla u zrak, dok se samo sa jednom pridržavala. Ni ja ni moja mama nismo mogli od čuda sebi doći!!! Onda sam na mama-mami čitala jedan topic gdje jedna forumašica je pitala kada bebe počnu otvarati rukice, te odgovori su uglavnom bili da otvaraju šakice sa 3-4 mjeseca, do Ellica ih je počela otvarati već sa nekih 5 dana. Moj mali vunderkid  I eto toliko od nas za danas!!!!  |
- 22:36 - Komentari (4) - Isprintaj - #
srijeda, 19.04.2006.
Rodila sam!!!!
|
Kako se rodila Manuella Dakle, toga jutra 13.4. probudila sam se i od rana jutra su me ukućani čudno gledali i svi redom (pogotovo moja mama) su me ispitivali što široko gledam i dal me što boli. Ja sam samo govorila da me ništa ne boli i čudila se njima što me stalno provjeravaju. Još sam čistila kuću, prala robu, taj dan nam je stigo novi namještaj za naš dio kuće, te su MM i jedan prijatelj to slagali, ja sam sjedila sa njima i oko 17 sati me je je stisla takva bol u križima da me znoj oblio. Legla sam se na kauč i MM me pitao dal sam ok, na što sam ja njemu važno rekla da me ulovio lažni trud, te da samo malo trebam leći dok ne prođe. Moja mama mu je rekla da neka gleda na sat, te da ako se ponovi da vidi razmak između prve boli. Oko 17:25 bol se ponovila, ali ne takvom jačinom, već onako kao kod laganog menzisa. U 17:30 još jednom ali ful lagano. Moja mama i očuh su krenuli prema Jadranovu nešto obavit. Tada ih je MM nazvao i rekao da meni nije dobro te da dođu što prije nazad. Ja ludara sam mislila da će mi pozlit, a ne da me love trudovi :mrgreen: Mama je došla te mi rekla da uzmem stvari, te da lagano krenemo u Rijeku u bolnicu. Ja joj još kažem: „Ma ne trebamo žurit, sigurno je ako su pitanju trudovi lažni“, ali ona je bila uporna (hvala bogu da je), te smo oko 17:40 krenuli za Rijeku. U tih 30 minuta vožnje još me jenom lagano ulovilo, ali opet skoro pa bezbolno. Na porti sam se javila, te su me poslali na 4 kat, te su me uputili na CTG i pregled. Na CTG-u se jasno vidjelo da su trudovi uredno na 10 min, a ja ih nisam ni osjetila. Na pregledu doktor me pregledao i poslao na 3 kat (predrađaonu). Tu je bilo već oko 20 h. Došli smo tamo, jedna predivna sestra nas je dočekala, te napravila prijem, malo smo pričale, te je došlo vrijeme za klistir i brijanje. Ja sam bila pomalo u šoku jer nisam očekivala da će mi to odmah napravit, mislila sam da ću makar još par sati sjedit i čekat. Klistir nije uopće bio strašan, dapače baš mi je dobro došao. Tuširanje... divota... Tada sam morala kod doktorice koja je rekla da će mi probit vodenjak. E tu me ulovila pomalo panika jer je bilo očito da će sve ubrzo krenuti. Naš kućni prijatelj koji je anesteziolog u Sušačkoj bolnici je u međuvremenu zvao glavnu anesteziologinju u Riječkoj te je ona već bila na stand-by-u za moju epiduralnu iltiga blok. Dok sam čekala da doktorica dođe gledala sam jednu curu koja je u trudovima šetala po hodniku i skucala kao da joj je zadnje, te sam se onako glupavo upitala koji bog skuca i lovi zrak, da trudovi uopće nisu strašni (glupa ja)Kada je doktorica probila vodenjak, te kada je većinu vode oteklo, tada sam shvatila dotičnu te počela sam dozivati sve vragove i bogove. Legla sam se na stol i anesteziologinja me krenula bosti u kičmu... E tu je bilo malih problema s obzirom da je rekla da nikad nije vidjela takvu kičmu, te me ispitivala dali imam problema sa kičmom. Da ne može pogoditi između kralježaka, da je to kod mene kao spojeno sve. Hvala bogu dragome nakon 15-tak uboda je potrefila, ali na njeno čuđenje pogodila je tek kada sam izravnala kičmu. Tada je komentirala sa sestrom da je to očito zato jer sam mršava. Već je bilo 22 sata i tu su pozvali moga mužića da dođe kod mene. Epiduralna je počela djelovati u potpunosti te su moji trudovi izgledali odprilike ovako: MM(gleda na CTG):-„Evo sada dolazi jedan veliki trud!!!“ Ja: „Šta da?“ Babica je tu i tamo dolazila pogledavala listu CTG-a, MM i ja smo pričali o svemu i svačemu kao da sjedimo negdje na kavi. Oko 23 babica je došla pogledala me i rekla mi da povučem noge prema sebi, MM je rekla da mi drži glavu, te da samo jednom jako tisnem. Tako sam i napravila, te je babica još otišla na nekih 20 min nekamo. Kada je došla nazad pitala me dal imam osjećaj kao da moram na wc  na što sam joj rekla da ne, te da ne osjećam niš.Tada su došle još neke sestre, postavile one držače za noge i ruke, babica je pogledala, isključila epiduralnu te zazvala doktoricu i dreknula:“POROD“ Kada sam vidjela da je epiduralna isključena pomislila sam da će me počet boljeti, ali ništa nije bolilo!!! Prvi trud, drugi... Vrtilo mi se u glavi kojom sam jačinom tiskala... Babica je rekla da je izvrsno da samo nju slušam i da će ubrzo biti gotovo. Treći trud.. MM mi drži glavu i govori evo glavice!!! Babica motira doktoricu da me zasječe, doktorica uzima škare i cap! Još jedan trud i Manuellina glavica je vani. Tu ja onako zbunjeno pitam babicu: „Trebam li još tiskat?“ Ona se počela me pogleda i sa smješkom kaže:“Ne, to je to“ Izvuče malenu van, a ona odmah u plač! Kada smo je ja i MM vidjeli tu smo se i mi rastulili zajedno sa njom!!! Vrijeme poroda 00:10. Teška 3,080, dugačka 48 cm. APGR: 10/10 Bila je predivna, onako malena, zajapurena, derući se na sav glas!!! MM i ja se grlimo, plačemo, babica ju je samo malo oprala, stavila mi ju je na prsa, izvukla posteljicu a onda su MM potjerali van da me zašiju. Tu smo se mi grlile i mazile do 2 ujutro, tada su mi je uzeli a mene odvezli u moju sobu. I eto... 16.4. smo u podne već stigle doma!!! Možda će sada nekima biti jasno kada sam im rekla živjela epiduralna, nisam se namučila i izmorila sa trudovima, skupljala sam snagu za sam porod, nikakvih posljedica nemam, na noge sam stala 6 sati nakon poroda, te mogu reći da mi je isti ostao u divnom sjećanju!!! |
- 11:56 - Komentari (2) - Isprintaj - #
srijeda, 22.03.2006.
36. tjedan, iliti 9 mjesec trudnoće :)
|
Eto mene u 36 tjednu. Opako se približujem porodu i lovi me nekakva panika svakim danom sve veća. U Crikvenicu sam došla u nedelju navečer, u ponedeljak smo odmah zaprašili mom dr. Vlasteliću, da ja vidim što on kaže na one komentare slavonskih doktora da imam premalo kila, da je beba manja za tjedan i pol itd... Napravili smo UZV, te se nije mogao načuditi njihovom odbijanju UZV-a (u slavoniji). Kaže da je on osobno protiv color-doplera kod uredne trudnoće, ali za UZV da su malo pretjerali. Dalje... Kada je vidio Ellicu, pružio je MM ruku i rekao "čestitam, blago vama, imate predivnu bebicu" te da su čiste gluposti da je beba manja. Da je taman kako treba biti Onda sam mu rekla da sam se definitivno odlučila za epiduralnu (naravno, ako dođem na vrijeme u bolnicu, da ne budem otvorena više od 6 prstiju) na što je on rekao "Izvrsno". Za moje kile (koje su sada točno +10 kaže da je to izvrsno, te da se ne sikiram i da nema pojma od kuda ovom ginekologu iz Sl. Broda da je to premalo kila. Tako da me i kod toga smirio. Gledao je trbuh, kaže da je još visoko, te da bi mi se mogao počet polako spuštat narednih dana. Priznala sam mu da mi je ginekolog iz Sl. Broda prepisao pre-par i normabel, te da ja nisam to ni digla što mi je rekao "Pametno" Moja mama ga je pitala za prenatal, te je on rekao da je njegovo mišljenje da zdravoj trudnici koja svaki dan jede dovoljno voća i povrća prenatal nije potreban, da ni naše mame nisu pile vitamone te vrste pa da su se svi rađali živi i zdravi, ali da on nikome ne govori po pitanju toga oće li ili neće, da je to stvar osobnog izbora. Naručio me je za 2 tjedna i tada ćemo definitivno proć kroz plan poroda. E curke, mene stvarno lovi frka od poroda Od kada sam kod mame nemam više frka sa nesanicom, spavam kao beba, malena je isto mirnija, bit će da joj paše klima. Ipak ovdje je zrak nekako rijeđi, lakši... Ma nemam pojma, možda sam i opuštenija samim tim da sam doma. Kada smo išli prema Crikvenici moram priznat da me u jednom momentu (nekih 60 km. od Zg-a ulovila panika) Pričala sam o svojim fobijama i ankcioznom stanju. Godinu dana nisam imala napadaj, i baš me ulovi. Baš sam se prepala... Mama (koja je isto to prošla) me smirivala zajedno sa MM a ja sam molila očuha koji je vozio da me vozi na prvu hitnu. Naravno, nisu htjeli, stali smo na nekom odmorištu, mama mi je dala neki ljek (nešto što je njoj njezina psihijatrinja dala) te smo stajali nekih 45 min dok se nisam smirila na tom odmorištu. Ajde, bio je lijep dan, pa smo se posjeli na nekakvu klupicu, malo smo pričali o svemu i svačemu i ja sam se smirila. Tada smo krenuli, i mogu reći da mi je ostatak puta prošao za čas... Stavili smo Bijelo dugme, pjevali smo i došli smo za čas u Crikvenicu. Kada smo došli, mama mi je pokazala Chicco-v vrtić koji smo dobili za malenu. Kolica koja smo nabavili, auto sjedalicu, a danas mi mamina prijateljica donosi hrpetinu robice za bebanu i kinderbetić za maminu kuću. Baš me vesele te stvari!!!! Što još ima novog???Hm... A ništa eto, to bi uglavnom bilo to... Lijepo mi je doma, maze me i paze, dani prolaze i približava se dan D |
- 12:52 - Komentari (1) - Isprintaj - #
petak, 17.03.2006.
Report
|
Bok ljudi!!! Eto mene u 35 tjednu Sada ću biti iskrena pa ću se osvrnut i na platnene pelene. Zato jer sam rekla da mi ne pada na pamet ih koristit neke su me popljuvale. To je moja odluka i gotovo. Tko ih želi koristiti, svaka čast, ja priznajem da sam ljena i da mi se neće dat zezat sa tim Ja se divim nekim curama kako ti sa oduševljenjem pričaju svaki put kada ih udari bebana. Brate mili ova moja malena nema ni nj od nježnosti, te svaki put kada me lupi zacijučem kao ranjena mačka.Stvarno je nevjerojatno divlja. Kako moja mama kaže:"ima i na koga bit" da sam i ja bila predivlja dok sam bila u trbuhu. Sada joj je najveća fora: "lupi mamu po rebrima najjače što možeš" Uh... ma nisam nježna, ali tolikom jačinom lupa da kada makne nogice me zna probatat tako da se ne mogu ispravit. MM i ja znamo staviti ruku ispod moga rebara tako da ne može nogicom do njih, i tu nastaje show...Mala divljakuša gura nogicom našu ruku i uporna je u tome do besvjesti.Sve dok ne pomaknemo ruku gura nam istu. Počela je tražiti glavicom da se uglavi, točno osječam kako miče glavicu. Neki dan me je sveki pregledavala jesam li dobila koju striju, i sva happy se javljam na raport- NI JEDNA!!!!!! Kaže ona meni da imam elastičnu kožu i da najvjerojatnije ih neću ni dobit. Navečer mi nema spavanja makar do 1, 1:30 jer je njoj to najbolje vrijeme pa se okreće, te neznam više kako bi legla jer baš kada legnem na jednu stranu ona se odluči smjestit na istu, pa se okrenem na drugi bok i tako u nedogled. Na wc idem cca. svakih 45 minuta i znam da ponekad znam biti njurgava, noge me bole(kosti) za poludit, da znam u polusuzama reć mužu "NIAKAD VIŠE NE ŽELIM BITI TRUDNA" Meni je bilo ok na početku trudnoće, ali sada bi najrađe što prije rodila samo da ove muke prestanu. Inače, moja je bebana ipak teška 2. 150g, te moj strah da je presitna su u vodi. Uspoređivala sam Elicine mjere sa mjerama bebane od šogorice (tu smo negdje sa terminom), te je naša malena puno veća od njezine, a i ginić mi je potvrdio da je malena bucka. Svekrva me pak "tješi" kako ona smatra da se neće rodit ispod 3 i pol kg Ajme, ima da na porodu popucam odavdje do Zanzibara... I tako... Ajme sada kada se osvrćem na ovo postanje ispada da se samo žalim, ali eto, valjda mi je takav dan Inače, ja sam već u VELIKOM pakiranju, sutra navečer mi dolazi mama sa očuhom po mene i MM i u nedelju pičimo za Crikvenicu. Baš će mi biti lijepo malo u Crikvenici kod moje majčice, a to neće utjecat na moj svakodnevni obilazak neta. Moj lap ide svuda samnom (kako mi MM kaže, ti ćeš rodit sa lapom u rukama). Eto, došla sam u 9 mjesec trudnoće, sada kada se okrenem nekako je brzo i prošlo... Svaki dan sada može biti dan D :))) Eto toliko od mene za sad i do tipkanja!!!! |
- 08:58 - Komentari (3) - Isprintaj - #
četvrtak, 09.02.2006.
Opet moji problemi sa doktorima :(
|
Prekjučer sam završila na hitnoj :( MM se digao u 5 ujutro i išao u grad na liječnički za posao. Ja sam se probudila kada i on sa odvratnom boli u lijevoj ruci. Pokušavala sam trpit ali nije išlo... Do 8 sati bol se proširila na lopaticu prema vratu i od bolova mi se počelo povraćat. Od te boli me počela lovit panika, te me je krenula i drhtavica mišića sa osjećajem da ću ostat bez zraka... Na kraju sam probudila svekra, te su me on i šogi bacili na hitnu. Dođem ja na hitnu, doktorica me pogleda i pita me koliko sam trudna. Kažem ja 30 tjedana. Razmišlja ona i kaže: "kako ste trudni, evo vam uputnica te odite u bolnicu na ginekologiju i ponovite im što ste mi rekli, kako vam se ja ne usudim ništa davati s obzirom na trudnoću" Rekla sam da me boli ruka toliko da MI SE POVRAĆA!!! U međuvremenu je i MM došao u bolnicu, uđemo u ginekologiju. Ponovo ja objasnim, sestra me pita kolika je trudnoća, kažem 30 tjedana, te mi ona kaže: " previsoka je to trudnoća za nas, javite se na prijem rodilišta" (Niš mi nije bilo jasno, al ajde, ide mujo kud ga šalju) Dođemo mi pred prijem rodilišta sestri predam uputnicu sa hitne, a sestra me pita: " Dali ste ponjeli stvari za bolnicu?" Gledam ju blijedo, pa ponavljam da su me sa hitne poslali te da ne mislim ostati u bolnici. Kaže ona da oni inače primaju. I dobro, uđem ja u njihovu ambulatntu, popiše ona tlak i ostalo, te zove doktora. Dođe doktor i pita me u čemu je problem, ja mu objasnim, i on kaže da bi trebala ostat. Tu mi je već para se digla iznad ušiju, te mu kažem da je sa bebom sve ok, da MENE BOLI RUKA Kaže on da su ovi na hitnoj napisali da sam povraćala od boli i preporučili bolničko liječenje. E došlo mi je da se ubijem!!! Dok sam ja njemu pokazala da sam jučer bila na pregledu, da sam zatvorena, da je sa bebom sve ok, te da samo tražim nešto protiv bolova... Uh... Nakraju smo se smijali, te mi doktor kaže: "Dobro da vas nismo još porodili" I tako me pošalju na CTG (da se uvjere da je sa bebanom sve ok), CTG izvrstan, dobijem inekciju Voltarena i puste me doma. E pa sad mi recite da imam sreće sa našim zdravstvom !!!! |
- 15:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 30.01.2006.
Malaksalost
|
Već tri noći ne spavam... Malena je dobila popizditis. Lupa li ga lupa brate mili kao da u trbuhu ima nogometno igralište. Ali ništa čudno za nju, već sam se navikla. Nego dobila sam od početka trudnoće čitavih 6 kg!!!!! Baš sam happy. Gledala sam neke trudnice u svojoj blizini, brate mili sve su dobile do sada po 12-13 kg, a meni sve samo u trbuhu. Išli smo i na pregled neki dan. A bome i na UZV!!! Lijepo je mala moja bebulja čitavo vrijeme nanala dok smo je mi gledali i snimali na VHS, doktor ju je ulovio sa profila, mala buckica, ma već je sada prava ljepotica :))) Kada smo bili kod ginekologa doktor mi je htio prepisati prepare i normabele jer se njemu ne sviđa što se non-stop nabija prema trbuhu. Otkinula sam od smjeha. Čovik taman uzeo onu slušalicu da ju čuje, a kad meni se izbaci njena glavica sa lijeve strane trbuha. Čovjek je ostao u čudu te me pita jel ona to tako često? Naravno dragi doktore, stalno izbacuje svoje djelove tjela na taj način da točno mogu skužiti na trbuhu dal je ruka, noga ili guza. Ali moja mala princeza je savršena. Za naših 29 tjedana ima savršene proporcije glavice, bedrene kosti, veličinu, težinu, na color dopleru smo gledali kako joj krv cirkulira, ma sve 5!!! Ma to mi je jedino i bitno. Sve drugo ko ga šiša. Odbila sam ljekove koje mi je predložio, te me je opet naručio za 8 dana da vidi jel se prestala toliko nabijat. Moš mislit... Ako je imalo na mene (a po njenom ponašanju već u trbuhu- JE :)) onda će divljat dok ne odluči mala divljakuša izaći van. Uglavnom, dobijete izvještaj drugi tjedan, kada dođemo od dotora. |
- 20:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #
četvrtak, 19.01.2006.
Doktori
|
Eto neko vrijeme ništa nisam pisala iz jednog razloga- Ljena sam i nije mi se dalo. Grozna sam... Uglavnom sa trudnoćom je sve ok, iako su me malo doktori iz bolnice Slavonski brod napizdili... Kako? Evo kako:Ja stvarno nemam pojma zar sam toliki baksuz ili naljećem na same kretene u bolnici u Sl. Brodu? Danas sam bila na kontroli na novom odjelu "Plavo polje" u Sl. Brodu. Doktor kod kojeg sam se tamo prijavila je izvrstan, napričala sam se sa čovjekom, pitala ga sve što me zanimalo, čovjek je stvarno se potrudio sve mi objasnit. Kako se tek vrše upisi kod njega, gužva je nemila, te mi je dao uputnicu za bolnicu u Sl. Brodu za UZV, jer (kako mi je rekao) bebica je jako nabijena dole (i sama sam mu rekla da me to brine i rekla mu da me je prošli tjedan bolilo dole, da sam imala osjećaj da će mi se kosti razdvojit) te želi detaljan pregled stručnjaka UZV-om da se vidi kako je posteljica smještena, htio mi je propisat Normabele, ali kako sam mu rekla da već pijem Helexe 0,25 (zbog ankcioznog stanja), rekao je da onda pijem i dalje njih. Naruči me ponovo za 2 tjedna, da mu dođem sa nalazima od UZV-a. Tu kreće priča: Dođem ja u bolnicu, predam uputnicu a sestra me naruči za 20.2!!!! Ženu bljedo gledam, objašnjavam joj koja je situacija (već dovoljno nabrijana od brige zbog bebe, i ona počne pametovati kako ona dobije po nosu, te da me ne može primit, jer da se gleda po tjednima, te da tek ponovo mogu na UZV sa 30-tak tjedana trudnoće??!!!! Pa gdije toga ima???? Sada svekrva povlači veze da me netko od njezinih bivših kolega me provuče makar sljedeći tjedan na UZV!!!! Zar ovoga ima samo ovdje???? GRRRRRRRRRRRRRR.......... |
- 13:37 - Komentari (4) - Isprintaj - #
utorak, 13.12.2005.
Današnji dan
|
Danas iskreno nisam baš niš spešl radila. Čak mogu reći da sam bila ljena, pa i pomalo neurozna :) Probudila sam se oko 10:00, pogledala na desnu stranu i vidjela moga mužića kako još uvijek spava snom pravednika. Stavila sam se u neki polu-ležeći položaj i uključila tv, te do 11 sam gledala onu glupavu sapunjaru na novoj tv. Tu se i moja bebica probudila, javljajući se dugim i jakim udarcima. Nakon što je sapunjara završila ugasila sam tv, te se zavukla uz svoga Tomy-a, te ga probudila samo onako kako ja znam :))) Kada mi se mužić razbudio, bilo je vrijeme za ustajanje, te smo se ulovili svakodnevnih poslova po kući. Tu se ja sjetim da mi lap nešto brejka, te svoga mužića zamolim da mi napravi back-up te mi ponovo instalira xp. Krene on sa tim te kad me tražio drajvere od moga lapa sjetim se da su mi cd-i ostali kod moje majčice u Crikvenici. Naravno, sad nije bilo šanse da sa svojim lapom idem na net, te sam naglo pala u depresiju (olfa :)) ) Ali moj najdraži informatičar je brzo sa neta skinuo sve, samo da njegova ženica bude happy, te sam ubrzo opet bila on line!!! I evo, sada sjedim u krevetu sa lapom u krilu, dok u pozadini Oliver pjeva "Moja Ljube" , a mojoj se Ellici ta pjesma jako sviđa jer mi igra nogomet u trbuhu :) (Zna ona da joj se nona zove Ljubica) :))) I tako ekipo, lijepi pozdrav do sutra |
- 21:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 12.12.2005.
Peti mjesec
|
Iako sam dotackala do petog mjeseca trudnoće (trebala sam i prije ovo počet pisat), nema veze... Sad šta je, tu je. I da vas malo uvedem: Ovo mi je prva trudnoća u mojih 24 godine. Prije cca. dva tjedna saznadoh da moj mužić i ja očekujemo curicu. I kako smo se bili dogovorili da ako bude dečko moj Tomy mu daje ime, a ako bude curica- meni pada odabir, nisam se ni najmanje pitala koje ću joj ime nadjenut. Znala sam to od uvijek. Zvati će se Manuella. Ma mislila sam ja prvo na ime Emanuella, međutim moj Tomy me brzo odgovorio tao što mi je samo odbrusio: "ma oće mi se djete zvati Emanuella, kao onaj pornić", i tako sam brzo se predomislila, skinula jedno slovo i- Wola!!!! U mom životu u zadnjih par mjeseci se stvarno svašta izdogađalo... Od udaje, selidbe iz moga divnog primorja u slavoniju... Ma svašta. Stvarno se život preo noći može okrenuti za 360. Mislila sam da će mi biti teže se naviknut na Sl. Brod, ali brzo sam ja to nekako prihvatila. Prva dva dana me prala nostalgija za domom, i onda sam bila ok. Mislim da je i moja malena (iao u trbuhu) osjetila promjenu klime. Narasla je za nekih 10 cm od kad smo ovdije, i podivljala :))) Da me nebiste krivo shvatili-Lupa me kao velika. Moj Tomy se smije, te kada stavi ruku na trbuh obavezno prokomentira da ćemo imati atletičarku. Ellica je već sad prava mala mudrica (na tatu :)) ) Kada mi se smjesti na lijevu stranu trbuha, te kada se ja želim okrenuti na istu, počne me šutati kao mutava, kao da mi želi reći: "Mama, miči se, tu sam ja legla, uzimaš mi moj prostor!!!" I ne popušta dok se ne okrenem na desni bok... Danas se djeca rađaju sa diplomom... No... mislim da je dosta za danas, te do sljedećeg tipanja... PUSA!!!! |
- 08:06 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Sve što mi se dešava u blaženom stanju 
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||